DELIĆ AFRIKE, 2. deo

Stadoh kod Nove marine.

Nas dve smo rano došle, nešto pre sedam, tako da je sve bilo prilično, pusto. No, kako se veče utvrdjivalo, tako su se restorančići punili.

mama i ćerka

Kako smo krenule u „provod“ pre večere, morale smo na nju i da stignemo, do 22 h. Poslale smo poruku taksisti, te nas je, u roku od pola sata, pokupio i prebacio do Hostmarka, našeg hotela.

Večera je bila, već probrana, ali, nismo ostale gladne.

Sledeće jutro, ustajem prva, kao i svako pre ovog, odlazim da nam rezervišem ležaljke, dušeke i peškire. Posle doručka, odlazimo na kupanjac. Za ceo svoj život se nisam toliko iskupala, kao sada u Egiptu.

Peti dan, moja ćerka odluči da se tetovira, na plaži, crnom kanom. Rekli su da tetovaža traje mesec dana, a do „rifreš“ dana, jedva se mogla nazreti. Kliknulo mi je da bih mogla i ja nešto da napišem na svojoj ruci.

Odlučujem se i tetoviram početna slova imena mojih ćerki:

N i MU petak, na dan polaska kući, išle smo obe na "refreš" tetovaže. Moja se odlično držala, dok je ćerki morala nova da se piše. Dizajner slova sam bila ja, tako da smo došle sa napisanim slovima kod tatoo majstora. Dobro je odradio posao, samo što tetovaže više nema na mojoj ruci. Odnosno, ostala je neka, neprepoznatljiva mrlja. Evo i nekih zanimljivosti iz hotela.Imali smo i ljubimce, domaće guštere gekone, koji se hrane isključivo insektima. Kreću se fantastično po zidovima i plafonima.Ostavljaju sluzavi trag kada kreću u lov, čekajući da se zalepi po koja mušica ili muva i onda se slade. Uživajte u fotki gekona.tepali smo mu Geki
 
 
 
A kako se najlakše otarasiti muva, Egipćani su carevi!
Da krenem iz početka.
Već prve večeri, dok smo se šetkale po hotelskom dvorištu, dolazio je smrad izmeta, u naletima. Nismo kapirale odakle.
A usput, videle smo neke kantice kako vise po drveću.
Nije mi palo na pamet za čega one služe. Tek sutradan, po danu, morala sam da se približim i vidim i osetim.
Kantice su se punile kakom od kamile, pretpostavljam, malko razredjenom, muve su ulazile kroz otvore i tako nas spasavale svog prisustva. Eto vam ideje kako da se rešite napasti. Mislim da nije bitno da kaka bude od kamile. 😀 😀 😀
Geki
kantica za skupljanje muva

 Jedno veče smo bile u šoping molu i smrzle se kao dupeta! Oni nisu definitivno normalni, koliko rashladjuju prostorije. Ja mislim da nije bilo više od 14 stepeni. Nismo izdržale duže od pola sata, te smo izašle napolje, čekajući taksistu i grejući se.

Jedno predveče, kada smo se približavale našoj terasi, videle smo jednog dedu kako sedi na našoj foteljici. Spustio je dole i

uživa. Nije naročito štrecnuo ni kada smo izašle na našu terasu. Nastavio je da sedi i mljacka. Videlo se po njegovom pogledu da je malo Alchajmerisan. Zatim je, neka devojka počela da nam ulazi u sobu, dok moja ćerka nije dreknula. Ova se trgla i nešto izarapisala, zgrabila dedu i ovela ga. Očigledno su totalno promašili sobu!!! Dedu smo kasnije vidjali, kako ga vozaju u kolicima. Vrlo su pažljivi prema starima i obavezno ih vode sa sobom (kompletna familija dolazi na odmor).

Skoro da sam bila slična dedi, jer mi je trebalo tri dana da ukapiram kuda se ide do naše sobe okolo, a kuda sa bazena. Hm, šta će biti za koju godinu. Mislim da će moja deca propričati arapski!!! 😉

žbun Vinke

 U kompleksu hotela, bilo je mnogo cveća, uglavnom Vinki, u raznim bojama.

Ove godine sam i ja posadila bele i crvene i mogu vam reći, da ću sledeće posaditi još više, jer fantastično podnose južnu stranu moje terase. Dok ih prži sunce, one uživaju i zahvaljuju svojim cvetovima.

Nisam vam ispričala još kako su me mladi animatori počeli zvati: edžipšn mama. E, a to sve zbog moje ćerke! Želela je da ide na strečing u bazenu (vežbe istezanja, za one koji nisu imali pojma šta je to, kao i ja sama), ali je zaglavila u drugom delu istog i nije čula da počinje trening. Ja sam skočila sa ležaljke i žurno krenula da je pozovem. U tom momentu, video me je jedan od animatora Rudji (mama Italijanka a otac Egipćanin) i pitao me: Mama, šta je bilo? Ja napravila zon-fa, kao unezverena sam i tražim svoju ćerku: Gde mi je ćerka? Gde mi je ćerka? U tom momentu, ona se pojavila, krenula prema meni, a Rudji, sav raznežen, dodeljuje mi kompliment brižne mame i pita me da li mogu da mu budem edžipšin mama. Naravno, pristala sam, te me je stalno vikao MAMA, kad god me je video. Rastali smo uz zagrljaje i želje da se vidimo sledeće godine.

I mi ćemo se ovde rastati, jer, ceo sledeći post, biće posvećen posebnom mestu, a to je Rajsko ostrvo!

deo "slatke" trpeze, za kraj

Аутор: dudaelixir

Čitaj blog, pa ćeš saznati sve o meni!

33 мишљења на “DELIĆ AFRIKE, 2. deo”

  1. O savrseno si i realno docarala sve pogodnosti i nepogodnosti Egipta!
    Tetovaza me odusevila, steta sto je vise nemas!
    A guster, ja bih crkla, fuj!
    A kantice sa redjom kakom idi bre Dudo 😆 😆
    Ova klopa na slici izgleda neka bzvz a? 😉

  2. Privremena tetovaža….totalno pozitivno 😀
    Ko bi rekao da taj sistem sa kanticama za privlačenje muva može da se sprovede i u delo (mislim zbog smrada).Ko zna možda su zaključili da smrad neće toliko terati turiste,koliko bi to muve radile. Ljudi iz ŠOPING centra misle na vas,što se manje zadržite u njemu,manje će te i novca potrošiti 😀 😀 😀

  3. Dudice draga, majko egipatska, dobar tekst! Inače, ovi moji bili pre koju godinu u Egiptu, ali ove su rekli Nikad Više! Nemački državljani (iako nemci idu i nadalje u Egipat), nemaju valjda mu’a 😉 Lepi pozdravi!

  4. *Zelena, tetovaža nestaje, pa mi je iskreno žao. Kao da će sa njom nestati i sve uspomene na Egipat. Razmišljam da je opet negde osvežim. Ne verujem da kod nas iko radi sa kanom.
    Svako veče je jedan momak dosipao u kantice „sveži“ rastvor kake, da se muve ne bi osećale zapostavljeno. 🙂
    Gekon nije baš lep, ali, šta da se radi. Važno je da nije bilo komaraca. Jedan jedini se pojavio i klopnuo Mimu! 🙂
    A što se tiče slatke trpeze, mnogo je lepše za videti nego za jesti. Sve su to neki „lebara“ kolači sa prelivima od čokolade i kojekakvim drugim. Jedina torta koju sam ja jela (Mima nije ništa) je neka čokoladna sa filom od nekog vodnjikavoš šlaga. I ta se uvek prva pojela.

  5. *Ib, sa blizancima nikada nisi načisto. Dopalo mi se zato što je tetovaža crna. Ove prave su mi ružne zato što dobiju teget-sivu nijansu. Najviše bih volela da tamno braon. Videću, možda ima kod nas kane da se sama ispišem! Bar dok traje ovo lepo vreme, da se vidi! 🙂

  6. *Nenade, poznato ti je kojom brzinom muve namirišu govance. Nije to užasno smrdelo okolo, jer, mala je količina u kantici, ali zato, svako veče sveža porcija!!! 😀 😀 😀 Niko ne treba da se oseti zapostavljenim! 😉
    Oni iz šoping centra su obučeni u dugačke rukave, one zabradjene debele žene i njihovi debeli muževi, sigurno ne osete toliku hladnoću ili su navikli, nemam pojma. No, sigurno je da bi kupile još svašta da smo bile bolje obučene! 🙂

  7. *Stevo, nije dobo praviti se da si Nemac! Ovi domaći kažu da su najneprijatniji gosti Nemci. Hladni, nekomunikativni, dok za nas kažu da smo super.

    Retki su ljudi koji nisu zadovoljni. Moraš imati neko predznanje o zemlji u koju ideš. Mi smo se dobro raspitale, mada, neko ne može baš sve da zamisli. Nisam ni ja mogla, svu tu bedu koju smo videle. No, njoj ovde nema mesta! Pozdrav druže stari! 🙂

    Hvala ti na komplimentu! 🙂

  8. *Ljubice, izvini, preskočih te! Klopa je bila ok, mada slatkiši baš i ne. Više na oko, nego na ukus, što je meni išlo u prilog, jer bih jela kao sumanuta. Rekoh Zelenoj koju sam tortu jela.
    Gušteri su bezazleni, boje se ljudi i beže! A kakica je nas spasavala od dosadnih, sitnih muva, koje neće ni da beže, a ulaze i u oči, nos, usta, kao da smo stoka! 🙂 Eto, kantice su prva liga! 🙂

  9. Dudo, oseća se da si prepuna utisaka i da je ovo samo atomčić svega, a i da ti je „tesan“ blog koliko bi mogla i želiš da nam ispričaš 🙂 Samo ti nama pričaj, jer kako bih drukčije videla, npr. onog guštera, ili saznala za ‘muvlji’ patent 😆

    p.s.
    Konačno znam ime cveća koje tako ljubomorno zagledam na pojedinim terasama – ti me sad naučila 😆 🙂

  10. *Ćakulanje, pa, vidiš, blizancima teško da išta promakne! Jeste, puna sam utisaka i to lepih. Možda ljudi Egipat drugačije doživljavaju. Večeras sam čula na rodjendanu kod kume, jednu njenu prijateljicu, koja je, kada je doživela Egipat u mnogo većem obimu od mene, zahvalila majci što je nije tamo rodila! To se odnosi na deo izvan hotela i na život, uopšte.
    Cveće VINKA, je strašno zahvalna za sunčane terase. UŽASNO voli sunce i dobro zalivanje i eto ti predivnog žbuna. Kod mene na terasi cvetaju kao lude.:)

  11. *Gamche, ako bi i doneli zakon o hranjenju kućnih muva, nama to ne bi bio problem. Trebalo bi samo izaći na ulicu i pokupiti gomilu ispred vrata. Ima ih, na tone, što kerećih, što ljudskih! Sigurno se slažeš sa mnom.

    Crveno more je predivno i zaista su rešili da ga sačuvaju! 🙂

  12. *Jao, Neno, znaš da je uvek lepše dobiti kompliment od žene, jer, kad one to kažu, onda je zaista i tako (pocrveneh od narcisoidnosti, ha, ha, ha).
    Kako mi se čini, ti si jedna predobra i požrtvovana majka pa nećeš doživeti sudbinu onih koji su zaboravljeni, sigurna sam. Samo ih razumi i ne daj da te lažu! Sve ostalo je luk i voda! 😉

  13. E, kao da sam bio sa vama. Uzivao sam citajuci. 🙂
    Zaista je lepo videti i druge predele, kontinente, upoznati druge obicaje.
    Sto se tice muva, mozda su oni kantice videli od nas? Pa mi imamo velike kantice za hranjenje muva, kod nas se zovu kontejneri. 🙂 A kada su u strajku djubretari, eto velike gozbe.
    🙂
    Drago mi je da ste se lepo provele.

  14. *Talase, drago mi je da sam uspela da vam dočaram naš odmor u Egiptu.
    A što se tiče kantica za hranjenje muva, to su, čini mi se, jedine kante, jer kontejnere nisam videla. Djubreta ima na sve strane. Ova tehnika je izgleda samo na finim mestima, tj. u hotelima. Sve izvan hotela, liči na veliki kontejner, sa velikim gomilama kamilje kake.

    No, bez obzira na sve, nama je bilo suuuuuuper! 🙂 Biće još jedan nastavak, najlepši deo našeg boravka na moru! 🙂

Оставите одговор на dudaelixir Одустани од одговора