KAMENJE

Želim da vam ispričam priču o jednom od dva kamena, koja sam imala u bubregu.

Pročitala sam kod Danijele na postu da ima slične tegobe, pa, eto meni teme za pisanije.

Za prvi kamen u bubregu, saznala sam pre jedno dvanaestak godina, sasvim slučajno.

Krenuli su mi neki strahoviti bolovi, ne mogu da kažem baš tačno gde. Negde u stomaku, više sa leve strane, pa i probadanja, onako, kao da sedate na nož.

I to sve, posle jednog skoka sa druge prečke od merdevina. Nikakva visina, naravno. Bol je bio strahovit. Na brziju sam otišla na ultra zvuk, genitalija, pošto sam imala nekih problema i na toj strani. Stanje je bilo redovno, ali, bol prolazio nije. I hitna pomoć je dolazila nekoliko puta, pa su me na kraju i odneli, da bi konstatovali, da ne znaju šta je.

U medjuvremenu, kuvam ja čajeve, pijem, tovarim u sebe razne tablete protiv bolova, dok na kraju nisam otišla na ultra zvuk bubrega, ali tek pošto su bolovi prestali. Zašto, kako, bog zna.

Da, ima jedan kamenčić, nekih 6 mm, ali, on tu stoji, pa stoji, jedino ako vam jedan nije krenuo pa ispao, kaže meni lekarka. Da niste sličajno čuli da vam je nešto zvecnulo dok ste piškili? Aha, razmišljam ja i setim se! Jao, pa sećam se juče, u jednom momentu, učinilo se meni da je stvarno nešto zvecnulo, pogledam u svoje prstenje, naušnice i vidim da je stanje uredno, tj. ne fali mi ni jedan kamen. I nasmejasmo se nas dve, što će reći, da mi je usfalio kamen u bubregu, koji je otputovao, na neki duži put, bez povratka.

Ovaj MOJ kamen, koji je ostao, naravno, gojio se i pre neku godinu, krenuo i on. Zašto, pojma nemam. Izgleda da mu nešto nije prijalo kod mene ili je i sam konstatovao kako mu tu mesto nije.

I odoh ja prvo na ultra zvuk. Tamo videše da je kamen u kanalu, što znači, ne treba mu dozvoliti da se vrati nazad, što je moguće, nego ga isterati napolje.

Ok, stignem ja kući, sa sve bolovima i rešim da „stenu“ isteram iz svog kanala.
Uključim električno jastuče, vežem ga oko levog bubrega, napravim dvolitru blage limunade i krenem da se nalivam. Usput, lekar mi je rekao da bi bilo dobro da „uhvatim“ kamen, kako bi se poslao na analizu. Prva dvolitra je otišla u prvih 45 minuta, pa druga, pa treca, pa četvrta, pa peta. Do pola deset uveče, popih ja 10 litara limunade. Dobro ste pročitali i istinu ste pročitali. Deset litara! Verovatno se pitate da li sam u medjuvremenu i silazila sa wc šolje. Pa jesam, tu i tamo. A, da bih uhvatila kamen, morala sam da obavljam malu nuždu kroz neku cetku, koja se super uglavila tamo gde treba. Jedino što je bilo malo klizavo i klimavo. No, prvi dan, bez uspeha.

Drugi dan, nalivanja je prošao bolje, tj. nisam pila toliko tekućine, jer je počela glava da mi otpada, verovatno od pritiska koji mi je djipio od tolike vodurine. Ne rekoh vam da sam dobila i lek za kamen, koji je trebalo da ga nekako „topi“.
I drugi dan bez uspeha, i treći dan, sličan drugom, s tim što sam još manje vode popila, a kamen se umirio i …. ništa, bolovi prestali.

Od tada ni makac, do pre par meseci, kada je, čini mi se, opet, „nešto zvecnulo“, ali neočekivano i uz drugačije bolove koje nisam prepoznala kao „krenuo kamen“. Verovatno se on spuštao do bešike pa odatle izašao na put bez povratka.

Eto, ako je ovo pomoglo Danijeli, biće mi drago.

Ako se u medjuvremenu opet javi kamenčić ili stena, znam kako treba odreagovati. Ima jedan mali u desnom bubregu.

I ovo sam nasledila od mog oca.