(kompletno nestao tekst, ostade samo naslov. Da ponovim sve, nema šanse da se setim, a sinoć nisam mogla od besa.)
Elem, šta sam htela da vam kažem, ne znam ni sama, zato što sam juče bila posebno loše raspoložena pa sam pomislila da imam suflera koji me vuče unazad:
Plači, plači, plačipičko, i tako nemaš čemu da se raduješ!
Ja: ti ćeš da mi kažeš, jel’, fleko na mozgu!
Ni za šta nisi, pogledaj se, na šta ličiš!
Ja: Ja bar mogu da se VIDIM u ogledalu, a šta ćemo sa tobom “jezičaro”?
Kažem ti ja, sva si se otromboljila, prazan ti novčanik, neplaćeni računi, šta je, imaš čemu da se raduješ, a?
Ja: Naravno da imam! Noćas mi se omacila maca, rodila 6, od kojih je ostalo 5 komada. Preslatki su, sisaju a deca ih samo gledaju i smetaju im. A, za mesec dana, postaću baka jednom pišonji, a šta ćeš ti onda, kada budeš video da sam srećna!
Tiiiii, srećna, ma hajde, ti si zaboravila kakvo je to stanje. Bolje idi i skoči sa mosta, ti, otromboljenih obraza, zaboravila si i da se smeješ.
Ja: Naučiću da se smejem, jer, smeh je u mojoj glavi, negde čuči, samo treba da se aktivira, a aktiviraće ga moj unuk! Znam ja!
E, baš da vidim i to čudo, jer, ako se to desi, ja odoh u “goste” kod jedne takve “tikve nesrećne”, kakva si ti.
Ja: Nisam ja nikakva tikva nesrećna, ja sam samo nezadovoljna, ali, znam, proći će i taj period. Evo, upravo, posle kiše, pojavilo se sunce i sve izgleda vedrije. Ajd, tamo ćuti i zabavljaj se nečim drugim, mene ostavi da uživam u suncu.
Si, čuo?
